Sjećam se tog ljeta kao da je bilo juče. Sunce je pržilo, a zrak je bio gust, težak od ljetne vrućine. Znoj mi je kapao s čela, ali ja sam se osjećala slobodno, lako, kao da lebdim. To ljeto sam naučila da letim, ne doslovno, naravno, ali sam se osjećala tako, kao da sam se oslobodila svega što me je kočilo.
Image: www.youtube.com
U tom letu, u toj slobodi, pronašla sam sebe.
To ljeto je bilo prelomno u mom životu. Bilo je to ljeto oslobađanja od strahova, od sumnji. Bilo je to ljeto u kojem sam se suočila sa samom sobom i sa svojim snovima. Bilo je to ljeto u kojem sam se otvorila mogućnostima koje su ležale preda mnom, poput neiskorištenih krila.
Prije tog ljeta sam bila zarobljena u vlastitom strahu. Bila sam okovama vezana za očekivanja, za ideale koje sam htjela postići, a koje su mi se činile nedostižnim. Bojala sam se neuspjeha, bojala sam se da ću se suočiti sa svojim slabostima.
Taj strah me držao u zastoju, sprečavao me da se krećem naprijed, da živim život koji sam željela. Živjela sam u mraku ograničenja, u lancima sumnje.
Ali onda je došlo to ljeto.
Ljeto kada sam upoznao samu sebe.
Ljeto kada sam se oslobodila strahova koji me držali vezanom.
Ljeto kada sam počela da letim.
Ne, nisam se doslovno uzdigla u zrak. Ali sam se uzdigla u svojoj duši. Osjećala sam lakoću, slobodu, poput ptice koja je tek izletjela iz gnijezda.
To ljeto je počelo kao i svako drugo ljeto. Sunce je bilo žarko, dani dugi, noći topli. Ali u toj jednostavnosti, u toj svakodnevnici, otkrila sam nešto novo. Otvorila sam se novim iskustvima, novim ljudima, novim idejama.
Svake su se noći, kada bi mjesec obasjavao polja, ja bih sjedila na kamenom zidiću i gledala u zvijezde. Između svakog zvijezdanog sjaja, u tišini noći, ja bih slušala šapat svoje duše. Taj šapat je govorio o slobodi, o mogućnostima, o životu koji me čeka.
I tada sam shvatila da sam se ja sva ta vremena ograničavala. Ja sam se bojala da ću pasti, da ću se suočiti s neuspjehom. Ali sam zaboravila na ljepotu pada. Jer u padu se uči, u padu se raste.
I to ljeto sam počela da letim.
Ne u doslovnom smislu, već u smislu oslobađanja. Osjećala sam se slobodnom od okova straha, slobodnom od sumnje. Osjećala sam se lakšu, kao perje.
To ljeto sam se susrela s novim ljudima, ljudima koji su mi pokazali ljepotu života, ljepotu slobode. Ljudi koji su me naučili da se ne bojim, da se ne stidim svojih slabosti, da ne skrivam svoje snove.
To ljeto sam se oslobodila svih vezanosti, svih uvjerenja koja su me ograničavala. Osjećala sam se kao novostvorena, kao da sam se tek rodila.
Ljeti sam naučila da letim, ne u doslovnom smislu, već u smislu otpuštanja. Otpuštanja strahova, otpuštanja sumnji, otpuštanja ograničenja.
To ljeto sam naučila da je sloboda put, da se ona ne postiže preko noći. Ali da se postiže korak po korak, da se gradi svakodnevno.
I to ljeto sam naučila da je let uvijek moguć, uvijek prisutan, u svakome od nas.
Samo treba da otvorimo krila i da se oslobodimo svega što nas drži vezanima.
Samo treba da se usudimo da letimo.
Image: nova.rs
Leto Kada Sam NauÄIla Da Letim
